
-Učitelju, mnogo patim. Surovi ste prema meni.
- Dobro pogledaj ovaj kokos, predstavlja tvoje učenje: spolja je tvrd plod, ali je iznutra pun slatke vode.
- Učitelju, mnogo patim, bez prestanka tražim savršenstvo, jako mi je teško da se koncentrišem, spopadaju me sva živa sećanja.
- Nemoj učiniti isto što i ludak koji nije prestajao da se žali što ga prate sopstveni tragovi. Umesto da je ostao da meditira, miran, bežao je dok nije pao od umora.
- Učitelju, rekoše mi da postoji jedan guru koji podučava kako se prosvetliti za 10 dana. Da li bi vam smetalo da okušam taj lagani metod?
- Učinićeš isto što i mučenik koji nije mogao da podnese da su dva i dva četiri. Ušao je u neku sektu u kojoj su mu otkrili da su dva i dva pet. Verovanje u to mu je pomoglo da se oseti srećnim i prosvetljenim.
- Učitelju, mnogo patim. Uprkos neprestanoj potrazi za savršenstvom, u kratkim periodima mi se učini da sam je pronašao, da bi kasnije osetio da ne uspevam, da je sve što radim nesavršeno.
- Otac koji želi da nauči svoje dete da hoda, počinje tako što ga postavi na zemlju naspram sebe. Potom ga pridržava za ruke kako bi izbegao da dete padne. Na taj način ono napreduje ka ocu. Ali čim mu se približi, otac ustukne korak unazad i ponovi proces kako bi dete vežbalo dok ne nauči da hoda… Tako deluje i tvoj unutrašnji Bog: pušta te da dosegneš do onoga što misliš da je savršentsvo, kako bi ti odande pokazao nepreglednu, i naizgled, nedostižnu panoramu. Potom ti iznova da podstrek i nadu, pomažući ti, još jednom, da kreneš napred… Kada dete ne bi pokušavalo, nikada ne bi naučilo da hoda! Ostvari svoje snove! Strpljenje i upornost!
Alehandro Hodorovski